U našem članku pod nazivom "Kada i kako fizikalna terapija pruža olakšanje kod bolova u leđima?", govorit ćemo o detaljima ove teme. Ako osoba ima bolove u leđima koji traju duže od nekoliko sedmica, lekar će je verovatno uputiti fizioterapeutu. Iako jednostavne mere kao što su primene topline ili hladnoće, kao i korištenja lekova protiv bolova koji se mogu nabaviti bez recepta mogu u velikoj meri pomoći kod bolova u leđima, najbolji pristup za većinu bolova u leđima su vežbe i drugi tretmani pod vodstvom fizioterapeuta. Prije svega, lekar će pokušati utvrditi koju vrstu bolova u leđima pacijent ima, te da li je bol akutna ili hronična i koji je njen uzrok. Kako bi se odlučilo koja kategorija lečenja će dati najbolje rezultate, provode se različiti testovi.
Rešenje 1: Ponavljanje pokreta
Ako je tegoba nastala usled pritiska ili iritacije živca, što se može javiti kod protruzije diska ili spinalne stenoze, terapija ponavljanim pokretima može doprineti ublažavanju simptoma. U tim slučajevima, bol se često širi niz nogu, a može se javiti utrnulost, trnci i slabost. Bol u nozi može biti jača od bola u donjem delu leđa.
Hernija diska nastaje kada dio jednog od diskova između pršljenova u kičmi počne vršiti pritisak na obližnje živce. Kod spinalne stenoze, otvor kroz koji prolaze živci se sužava, što može uticati na živce. Ako se bol u nozi smanjuje izvođenjem određenih pokreta, to može ukazivati na to da pacijent pripada grupi kod koje se primenjuje terapija ponavljanim pokretima. Ako se bol pojačava pri savijanju prema napred, pokreti koji uključuju savijanje unazad mogu pomoći u smanjenju pritiska na živac. Ove vežbe, često nazivane McKenzie vežbe, izvode se postepeno, uz kontrolisano povećanje intenziteta. Ako je bol manja sa savijanjem napred, što je uobičajeno kod spinalne stenoze, druga vrsta pokreta uključuje vežbe savijanja prema napred kako bi se otvorio prostor i smanjio pritisak na kičmu.
Rješenje 2: Stabilizacija
Druga kategorija mogućnosti lečenja su vežbe stabilizacije. Stabilizacijske vežbe najčešće se primenjuju kod osoba koje osećaju bol pri uobičajenim aktivnostima, kao što su promena položaja u krevetu ili ustajanje sa stolice. Do ovakvih problema može doći kada mišići trupa, zaduženi za podršku i stabilnost kičme, nisu dovoljno snažni ili ne funkcionišu na pravilan način. Osobe s bolovima u donjem delu leđa često imaju poteškoća s radom pravih mišića. Kada su duboki mišići kičme slabi, drugi okolni mišići postaju previše napregnuti dok pokušavaju stabilizirati kičmu, ali obzirom da to nije njihova prvobitna uloga, često se razvija bol i napetost.
Cilj vežbi stabilizacije je ponovno treniranje dubokih mišića. Fizioterapeut će pacijenta prvo naučiti kako da ispravno koristi trbušne i kičmene mišiće pre nego što pređe na niz pokreta za stabilizaciju kičme.
Rješenje 3: Manipulacija/Mobilizacija
Za osobe koje imaju ukočenost kičme, fizioterapeut može izvršiti mobilizaciju ili manipulaciju. To su tehnike koje se obično povezuju s kiropraktičarima. Različiti faktori mogu dovesti do ukočenosti, uključujući i osteoartritis. Kod manipulacije, terapeut postavlja telo u određeni položaj i zatim primenjuje kratak, brz potisak na zglob. Slični položaji se koriste kod mobilizacije, ali je tehnika sporija i nežnija. Iako svi fizioterapeuti ne izvode manipulaciju, mobilizacija je tehnika koju većina njih često primenjuje.
Iako se tretmani dele u tri kategorije, u praksi se one često kombinuju. Pacijent može najpre započeti s mobilizacijom, a zatim postepeno uključiti vežbe stabilizacije. Važno je razumeti i prirodan tok bolova u leđima. Periodični napadi bolova u leđima mogu se nastaviti, ali sa svakim napadom obično dolazi i poboljšanje. Fizioterapeut pomaže pacijentima da se bol javlja ređe i da ga lakše kontrolišu kada se ponovo pojavi.