U našem tekstu „Šta su eozinofili (EOS)? Šta znači njihov snižen ili povišen broj?“ detaljnije ćemo govoriti o ovoj temi. Eozinofili su vrsta bijelih krvnih zrnaca koja štite tijelo od parazita, alergena, bakterija i drugih stranih organizama. Veći su od većine ćelija i čine manje od 5% svih bijelih krvnih zrnaca u tijelu.
Šta su eozinofili?
Eozinofili su vrsta bijelih krvnih zrnaca (leukocita). Postoje tri grupe bijelih krvnih zrnaca: granulociti, limfociti i monociti. Sve tri grupe pomažu imunom sistemu da štiti tijelo. Eozinofili spadaju u granulocite, zajedno s neutrofilima i bazofilima. Oni sprečavaju da se paraziti i drugi strani organizmi razvijaju unutar ćelija tijela.
Čemu služe eozinofili?
Kada neki strani organizam ili čestica uđe u tijelo, bijela krvna zrnca ga traže i uništavaju prije nego što ošteti druge ćelije. Možemo ih zamisliti kao posebne odbrambene jedinice. Svaka vrsta prolazi svoju „obuku“ u koštanoj srži, a zatim odlazi u tkiva. Tamo pronalaze i uništavaju uljeze. Eozinofili u sebi imaju sitna zrnca slična pijesku. Iz njih se oslobađa otrovni protein koji im pomaže da unište i progutaju strane organizme. Eozinofili pomažu tijelu da se zaštiti od:
- Infekcija parazitima, kao što su strongiloidoza i infekcija dječijim glistama.
- Organizama koji se razvijaju u drugim ćelijama, poput unutarćelijskih bakterija.
- Djelovanja alergena koji izazivaju nagle alergijske reakcije.
Gdje se nalaze eozinofili?
Eozinofili su vrsta bijelih krvnih zrnaca koja se nalaze u tkivima tijela. Najčešće ih ima u:
- Krvi.
- Koštanoj srži.
- Masnom tkivu (adipoznom tkivu).
- Plućima.
- Koži.
- Želucu.
Kako izgledaju eozinofili?
Eozinofili su sitne, okrugle ćelije koje se mogu vidjeti samo pod mikroskopom. U tijelu su bezbojni, pa se za pregled koristi posebna kisela boja. Ona ih oboji u ljubičasto ili ružičasto kako bi se lakše vidjeli i pregledali.
Eozinofili su veći od drugih ćelija. Njihovo jezgro ima dva dijela koja liče na dvije kapi kiše povezane tankom niti. U jezgru se nalazi DNK ćelije, a oko njega su sitna zrnca koja sadrže proteine i nazivaju se granule. Zbog tih zrnaca ćelija ima zrnast izgled.
Koliko eozinofila ima u tijelu?
Eozinofili su jedna vrsta bijelih krvnih zrnaca. Bijela krvna zrnca čine oko 1% krvi. Kod zdravih odraslih osoba eozinofili čine manje od 5% svih bijelih krvnih zrnaca u krvi.
Gdje nastaju eozinofili?
Eozinofili nastaju u koštanoj srži, mekom tkivu unutar kostiju. Kada tamo sazriju, odlaze u različite dijelove tijela, uključujući masno tkivo i želudac.
Koja stanja najčešće utiču na eozinofile?
Stanja koja utiču na eozinofile su rijetka. Postoje dva osnovna stanja, zavisno od toga ima li eozinofila premalo ili previše.
- Eozinopenija: To znači da u tijelu ima manje eozinofila nego što je normalno. S njom su povezana sljedeća stanja:
- Cushingov sindrom: Kod ovog stanja u tijelu ima previše kortizola, a premalo eozinofila. Kortizol je hormon koji reguliše šećer u krvi i pomaže da se hrana pretvori u energiju.
- Sepsa: Sepsa je ozbiljno zdravstveno stanje koje izaziva upalu u cijelom tijelu i stvaranje krvnih ugrušaka. Najčešće nastaje zbog infekcije bakterijama, gljivicama, parazitima ili virusima.
Ako je broj eozinofila samo povremeno nizak, to obično ne predstavlja veći rizik za zdravlje. Druge ćelije imunog sistema tada nadoknađuju njihov nedostatak. Dugotrajna eozinopenija je opasna i zahtijeva hitno liječenje kod ljekara.
- Eozinofilija: To znači da u krvi ima više eozinofila nego što je normalno. Ljekar će odrediti o kojem se stanju radi prema tome gdje se eozinofili nakupljaju.
- Eozinofilne bolesti probavnog sistema: Kod ovih bolesti eozinofili se nakupe u probavnim organima i izazovu upalu i otok. To su najčešće bolesti povezane s eozinofilima. Mogu se javiti u debelom crijevu (eozinofilni kolitis), jednjaku (eozinofilni ezofagitis), želucu (eozinofilni gastritis) ili u želucu i tankom crijevu zajedno (eozinofilni gastroenteritis). Eozinofili se mogu nakupiti i u mokraćnom mjehuru. To stanje se zove eozinofilni cistitis.
- Eozinofilna astma: Eozinofilne bolesti pluća mogu se javiti kao teži oblici astme, bronhitisa ili upale pluća. U plućima se nakupljaju ćelije koje izazivaju upalu i otežavaju prolazak zraka. Zbog toga osoba teže diše.
- Eozinofilni poremećaji krvi i tkiva: Ovi poremećaji zahvataju vezivno tkivo ispod kože (eozinofilni fasciitis), kožu (eozinofilni pustulozni folikulitis), krvne ćelije, krvne sudove i važne organe poput srca i bubrega (eozinofilna granulomatoza s poliangiitisom, ranije poznata kao Churg-Straussov sindrom). Nastaju kada u tijelu ima previše eozinofila. Oni se nakupljaju u krvnim sudovima i, ako se stanje ne liječi, otežavaju protok krvi kroz tijelo.
Koji su uobičajeni simptomi eozinofilnih poremećaja?
Simptomi eozinofilnih poremećaja obično se javljaju u blizini mjesta zahvaćenog bolešću. Opći simptomi eozinofilnih poremećaja uključuju:
- Umor.
- Osip.
- Izbočine na koži ispunjene gnojem.
- Kratak dah i otežano disanje.
- Bol u stomaku i abdomenu.
- Upala.
Šta uzrokuje eozinofilne poremećaje?
Postoje različiti faktori koji utiču na broj eozinofila u krvi:
- Trovanje alkoholom.
- Alergije.
- Gastrointestinalni poremećaji.
- Leukemija.
- Prekomjerna proizvodnja kortizola.
- Parazitske infekcije.
Može li zarazna infekcija povećati broj eozinofila?
Povišen broj eozinofila može biti posljedica zarazne infekcije, ali ona nije uvijek glavni uzrok. Paraziti mogu povećati broj eozinofila. Mogu se prenijeti s osobe na osobu ili sa životinje na čovjeka, posebno s pasa i mačaka. Ljekar će uraditi test na parazite kako bi potvrdio dijagnozu i predložiti liječenje koje će pomoći da se broj eozinofila vrati u normalne granice.
Koje se pretrage koriste za provjeru eozinofila?
Ljekar prvo traži kompletnu krvnu sliku da provjeri ima li problema s eozinofilima. Tako se vidi koliko ima krvnih ćelija, posebno bijelih krvnih zrnaca, i da li je njihov broj previsok ili prenizak. Za provjeru eozinofila mogu se uraditi i druge pretrage:
- Apsolutni broj eozinofila: Ovaj test je sličan kompletnoj krvnoj slici i pokazuje koliko eozinofila ima u krvi. Uzima se krv iz vene i pregleda pod mikroskopom. U uzorak se dodaje posebna boja da se ćelije lakše vide. Zatim se prebroji koliko je eozinofila među 100 bijelih krvnih zrnaca. Tako se dobije njihov procenat. Taj procenat se pomnoži s ukupnim brojem bijelih krvnih zrnaca i dobije se apsolutni broj eozinofila.
- Biopsija koštane srži: Ljekar iglom uzima uzorak koštane srži kako bi provjerio koliko ćelija ima, kakve su i gdje nastaju.
Da bi utvrdio u kojem se dijelu tijela javlja problem, ljekar može uraditi i sljedeće pretrage:
- Rendgen grudnog koša.
- Testove za provjeru rada jetre.
- Analizu uzorka stolice.
- Biopsiju tkiva.
- Analizu urina.
Koji je normalan broj eozinofila?
Normalan broj eozinofila je od 30 do 350 ćelija po mikrolitru krvi. Ako ih ima više od 500 po mikrolitru krvi, broj je povišen, a ako ih ima manje od 30, broj je snižen.
Ako je broj eozinofila nizak samo na jednom nalazu, to obično nije opasno za zdravlje, čak i kada je njihov broj nula. Druge ćelije imunog sistema tada nadoknađuju njihov nedostatak, a tijelo stvara više ćelija.
Šta znači povišen broj eozinofila?
Povišen broj eozinofila naziva se eozinofilija. Na osnovu apsolutnog broja eozinofila, ljekar će odrediti da li je ona:
- Blaga: Od 500 do 1.500 eozinofila po mikrolitru krvi.
- Umjerena: Od 1.500 do 5.000 eozinofila po mikrolitru krvi.
- Teška: Više od 5.000 eozinofila po mikrolitru krvi.
Da li povišen broj eozinofila ukazuje na rak?
Iako je to rijetko, stalno povišen broj eozinofila može biti znak raka. Može biti povezan s različitim vrstama raka, kao što su:
- Rak dojke.
- Rak debelog crijeva i rektuma.
- Rak grlića materice.
- Hodgkinov limfom.
- Rak jajnika.
- Rak prostate.
Ako ljekar posumnja na rak, uradit će dodatne pretrage, kao što su biopsija, analize krvi ili snimanja, kako bi postavio dijagnozu i odredio liječenje.
Kako se liječi povišen broj eozinofila?
Liječenje zavisi od toga koji je dio tijela zahvaćen i koliko je stanje ozbiljno. Liječenje u svrhu smanjivanja broja eozinofila može uključivati:
- Izbjegavanje određene hrane kod upale jednjaka (ezofagitisa), poput masne, začinjene i kisele hrane.
- Prestanak uzimanja lijeka ili promjenu doze ako je lijek izazvao reakciju.
- Uzimanje lijekova protiv upale.
Ova stanja su najčešće hronična, pa zahtijevaju dugotrajno liječenje i praćenje.
Kako se liječi snižen broj eozinofila?
Liječenje sniženog broja eozinofila može uključivati:
- Uzimanje kortikosteroida.
- Smanjenje unosa alkohola.
Tijelo obično samo prepozna da ima premalo eozinofila. Tada druge ćelije imunog sistema nadoknađuju njihov nedostatak. Ako se broj eozinofila sam ne vrati u normalu, možda će biti potrebno duže liječenje bolesti koja je dovela do tog problema.
Kako održati eozinofile zdravim?
Da biste eozinofile održali zdravim, možete:
- Izbjegavati alergene.
- Hraniti se uravnoteženo i pripremati hranu tako da i u sredini dostigne preporučenu temperaturu.
- Ograničiti unos alkohola.
- Voditi računa o higijeni, na primjer redovno prati ruke.
Šta su acidofili?
Acidofili su drugi, rjeđe korišten naziv za eozinofile. Naziv dolazi od riječi „acidofilan“, što znači „onaj koji voli kiselinu“. To se odnosi na sitna zrnca u eozinofilima, koja se zovu granule. Ona mijenjaju boju kada se u uzorak za pregled pod mikroskopom doda kisela boja. Ćelije tada postaju ružičaste ili ljubičaste, pa se lakše vide.
Eozinofili su dio imunog sistema i štite tijelo od uljeza. Ako ljekar misli da ih ima previše ili premalo, provjerit će to analizom krvi. Ako ih ima malo, to obično nije opasno jer druge ćelije preuzimaju dio njihovog posla i pomažu tijelu da normalno radi.