U našem članku pod naslovom "Šta je dječja skolioza? Kako se liječi?", možete pronaći detaljne informacije o ovoj temi. Dječja skolioza je stanje u kojem dolazi do abnormalnog zakrivljenja ili uvijanja kičme djeteta u stranu. Skolioza, kao poremećaj u kojem se kičma savija lateralno, javlja se kod određenog broja djece. Iako najčešće ne izaziva bol, znakovi na koje treba obratiti pažnju uključuju nejednak nivo ramena i različitu dužinu nogu. Blagi oblici obično zahtijevaju samo redovno ljekarsko praćenje, dok u težim slučajevima može biti potrebno nošenje ortoze, a ponekad i operativno liječenje.
Šta je to dječija skolioza?
Dječija skolioza predstavlja stanje u kojem dolazi do nenormalnog zakrivljenja ili uvijanja kičme kod djece u stranu. Jačina skolioze može se kretati od blagih do težih oblika. Kod blažih slučajeva obično je potrebno samo redovno praćenje od strane ljekara, dok teži oblici mogu zahtijevati nošenje ortoze ili hirurški zahvat.
Ko je pogođen dječijom i adolescentnom skoliozom?
Otprilike 2% populacije je pogođeno skoliozom. Skolioza može pogoditi ljude svih uzrasta, ali je najčešća kod adolescenata.
Koji su uzroci dječje i adolescentne skolioze?
Postoje tri različite vrste dječje i adolescentne skolioze:
- Idiopatska skolioza: Ovo je najčešći tip. "Idiopatski" znači da je uzrok nepoznat, ali ima genetsku (nasljednu) osnovu jer se prenosi u porodici.
- Kongenitalna skolioza: Ovo je vrlo rijetka anomalija kičme koja se otkriva pri rođenju.
- Neuromuskularna skolioza: Ovo je zakrivljenost kičme uzrokovana abnormalnostima mišića i živaca koji podržavaju kičmu. Primjeri uključuju pacijente s cerebralnom paralizom, spinom bifidom i mišićnom distrofijom.
Koji su simptomi skolioze kod djece i adolescenata?
Skolioza najčešće ne izaziva bol, zbog čega simptomi mogu ostati neprimijećeni. Iz tog razloga, roditelji bi trebali obratiti pažnju na sljedeće znakove kod svoje djece:
- Nejednaka ramena
- Stalno naginjanje na jednu stranu
- Nejednaka dužina nogu
- Istaknute lopatice
- Nejednak struk
- Podignuti kukovi
Ako se bilo koji od ovih znakova primijeti kod djeteta, treba se konsultovati s ljekarom radi pregleda.
Kako se dijagnosticira skolioza kod djece i adolescenata?
Ako porodica djeteta, staratelj ili nastavnik posumnjaju da dijete ima skoliozu, trebaju se što prije obratiti ljekaru. Ljekar bi također trebao redovno obavljati preglede za skoliozu. Kada se ovi pregledi redovno obavljaju, ljekar djeteta je obično prva osoba koja posumnja na ovo stanje.
Procjena skolioze sastoji se od nekoliko faza. Ove faze su sljedeće:
- Na početku pregleda, ljekar obično uzima detaljnu medicinsku anamnezu kako bi provjerio postoji li skolioza u porodičnoj historiji. Također, prikupljeni podaci iz anamneze koriste se za identifikaciju mogućih urođenih anomalija ili ranijih povreda koje bi mogle biti uzrok zakrivljenosti kičme.
- Ljekar će zatim obaviti fizički pregled djetetovih leđa, prsa, karlice, nogu, stopala i kože. Ljekar će provjeriti da li su djetetova ramena ravna, da li mu je glava centrirana i da li suprotne strane tijela izgledaju ravno.
- Ljekar će zatim zamoliti dijete da se nagne naprijed kako bi pregledao mišiće leđa i vidio da li je jedna strana grudnog koša viša od druge. Kada ljekar pregleda udove, procijenit će da li su udovi iste dužine. Također će provjeriti napetost trbušnih mišića, koja može uzrokovati zakrivljenost kičme.
- Kako bi potvrdio prisustvo skolioze, ljekar nakon obavljenog fizičkog pregleda može uputiti dijete na rendgensko snimanje kičme. Snimanje se izvodi u stojećem položaju kako bi se jasno prikazala cijela kičma. Na osnovu dobijenog rendgenskog nalaza ljekar procjenjuje i mjeri stepen zakrivljenosti kičme, a krivine koje prelaze 25 stepeni mogu zahtijevati odgovarajuće liječenje.
Ako ljekar utvrdi da dijete ima skoliozu, može uputiti porodicu ortopedskom specijalisti za kičmu na liječenje.
Kako se liječi skolioza u djetinjstvu i adolescentnoj dobi?
Liječenje pedijatrijske skolioze zavisi od nekoliko faktora:
- Vrsta skolioze
- Vrsta i stepen krivine
- Porodična anamneza skolioze
- Dob djeteta
- Broj godina rasta koje su preostale do zrelosti skeleta djeteta
Kod većine djece skolioza je blagog stepena i zahtijeva samo redovne kontrole svakih 4 do 6 mjeseci.
U slučaju da ljekar tokom praćenja primijeti pogoršanje zakrivljenosti kičme, može preporučiti nošenje posebne ortoze s ciljem sprječavanja njenog daljnjeg napredovanja.
Kada ortoza ne uspije zaustaviti napredovanje krivine ili je zakrivljenost već izražena prilikom prvog pregleda, može biti potrebna operacija. Hirurški zahvat se najčešće preporučuje kada zakrivljenost kičme prelazi 45 stepeni. Kao metoda liječenja, operacija se smatra veoma efikasnim rješenjem za teške oblike skolioze.
Može li dijete sa skoliozom vježbati ili učestvovati u fizičkoj aktivnosti?
Nema štete za djecu sa skoliozom ako nastave s fizičkom aktivnošću. Iako vježbanje neće izliječiti skoliozu, može ograničiti potencijalni pad djetetovih fizičkih funkcija tokom vremena. Održavanje fizičke forme i vježbanje također mogu poboljšati djetetovo cjelokupno blagostanje.
Može li bavljenje sportom pogoršati stanje kod djeteta sa skoliozom?
Najčešći oblik skolioze je adolescentna idiopatska skolioza, koja se uglavnom javlja u periodu između 10. i 16. godine života. Ovaj period se podudara s godinama u kojima se djeca često počinju aktivnije baviti sportom, međutim nema razloga za zabrinutost jer sportske aktivnosti ne uzrokuju pogoršanje skolioze. Naprotiv, bavljenje sportovima koji doprinose jačanju mišića trupa i povećanju fleksibilnosti može pomoći u ublažavanju bolova u leđima kod djece. Među sportovima koji mogu imati pozitivan učinak kod skolioze izdvajaju se:
- Plivanje, koje može povećati snagu mišića trupa jer zahtijeva od djeteta da koristi sve mišiće odjednom;
- Gimnastika, koja može povećati djetetovu fleksibilnost i poboljšati snagu mišića trupa.
Trebaju li djeca sa skoliozom izbjegavati određene sportove?
U većini slučajeva, bavljenje sportom, uključujući i dizanje tegova, ne predstavlja problem. Međutim, djeca koja su bila podvrgnuta operaciji skolioze trebala bi izbjegavati kontaktne sportove kao što su hokej, hrvanje i američki nogomet.
Otprilike šest mjeseci nakon operativnog zahvata, dijete se najčešće može vratiti sportovima poput košarke, nogometa, tenisa i plivanja. Ipak, prije ponovnog uključivanja u sportske aktivnosti važno je posavjetovati se s ljekarom i pridržavati se njegovih preporuka.