Predstavljamo vam naš članak pod naslovom "Šta je rak mozga (tumor na mozgu)? Koji su njegovi simptomi? Kako se leči?". Tumori na mozgu mogu biti maligni (kancerogeni) ili benigni (nekancerogeni) i mogu pogoditi i decu i odrasle. Bez obzira da li su kancerogeni ili ne, tumori na mozgu mogu uticati na funkciju mozga ako dovoljno narastu da vrše pritisak na okolna tkiva. Postoji nekoliko mogućnosti lečenja tumora na mozgu.
Šta je tumor na mozgu?
Tumor mozga predstavlja abnormalan rast ili masu ćelija koja se razvija u ili oko mozga. Zajedno sa tumorima kičmene moždine, tumori mozga se svrstavaju u tumore centralnog nervnog sistema.
Ovi tumori mogu biti maligni (kancerogeni) ili benigni (nekancerogeni), a njihova brzina rasta može varirati – neki napreduju brzo, dok drugi rastu sporo.
Samo oko jedne trećine tumora mozga je kancerogeno, ali bez obzira na njihovu prirodu, mogu značajno uticati na funkciju mozga i opšte zdravstveno stanje ukoliko svojim rastom vrše pritisak na okolne nerve, krvne sudove i tkiva.
Tumori koji nastaju u mozgu nazivaju se primarni tumori, dok se oni koji se šire u mozak iz drugih delova tela nazivaju sekundarni ili metastatski tumori mozga. Ovaj tekst se odnosi isključivo na primarne tumore mozga.
Koje su vrste tumora mozga?
Istraživači su do sada identificirali više od 150 različitih vrsta tumora mozga.
Lekari klasificiraju primarne tumore kao glialne (sastavljene od glialnih ćelija u vašem mozgu) ili neglialne (razvijaju se u ili na strukturama mozga, uključujući živce, krvne sudove i žlezde), te kao benigne (nekancerogene) ili maligne (kancerogene).
Mnoge vrste tumora mozga mogu se razviti i u kičmenoj moždini ili kičmi.
Kod koga se javljaju tumori mozga?
Tumori mozga mogu se javiti i kod dece (dječiji tumori mozga) i kod odraslih, te se mogu razviti u bilo kojem životnom dobu. Nešto su učestaliji kod muškaraca nego kod žena.
Jedini izuzetak je meningiom, koji je najčešće benigni i predstavlja tip tumora mozga koji se češće javlja kod žena.
Glioblastom, kao najteži oblik tumora mozga, sve je češći kod starije populacije, u skladu sa starenjem stanovništva.
Koliko su česti primarni tumori mozga?
Primarni tumori mozga (tumori koji potiču iz mozga) su retki. U SAD-u se svake godine dijagnosticira primarni tumor mozga samo kod 5 od 100.000 ljudi.
Oko 4.100 dece mlađe od 15 godina u SAD-u svake godine dijagnosticira tumore mozga ili centralnog nervnog sistema.
Koliko su opasni tumori mozga?
Tumori mozga, bilo da su kancerogeni ili ne, mogu uzrokovati ozbiljne probleme. To je zato što je lobanja kruta i ne pruža prostor za širenje tumora. Također, ako se tumor razvije u blizini delova mozga koji kontroliraju vitalne funkcije, može uzrokovati simptome kao što su:
- Slabost
- Teškoće s hodanjem
- Problemi s ravnotežom
- Delimični ili potpuni gubitak vida
- Teškoće s razumevanjem ili korištenjem jezika
- Problemi s pamćenjem
Tumori mozga mogu uzrokovati sledeće probleme:
- Direktno napadaju i uništavaju zdravo moždano tkivo.
- Vrše pritisak na obližnje tkivo. To uzrokuje povećan pritisak unutar lobanje (intrakranijalni pritisak).
- Uzrokuje nakupljanje tečnosti u mozgu.
- Blokira normalan protok cerebrospinalne tečnosti (CSF) kroz moždane prostore, uzrokujući njihovo povećanje.
- Uzrokuje krvarenje u mozgu.
Međutim, neki ljudi također imaju tumore mozga koji ne izazivaju simptome ili koji rastu dovoljno veliki da pritisnu okolna tkiva.
Koji su simptomi tumora mozga?
Neki ljudi s tumorima mozga, posebno ako je tumor vrlo mali, ne osećaju nikakve simptome.
Simptomi tumora mozga variraju ovisno o lokaciji, veličini i vrsti tumora. Ovi simptomi mogu uključivati:
- Glavobolje koje mogu biti jače ujutro ili vas buditi noću
- Napadi
- Teškoće s razmišljanjem, govorom ili razumevanjem jezika
- Promene ličnosti
- Slabost ili paraliza u jednom delu tela ili na jednoj strani
- Problemi s ravnotežom ili vrtoglavica
- Problemi s vidom
- Problemi sa sluhom
- Utrnulost ili trnci u licu
- Mučnina ili povraćanje
- Konfuzija i dezorijentacija
Svako ko ima ove simptome treba se obratiti lekaru.
Šta uzrokuje tumore mozga?
Istraživači znaju da se tumori mozga razvijaju kada su određeni geni na hromosomima ćelija oštećeni i više ne funkcionišu pravilno, iako tačan uzrok tog procesa još uvek nije u potpunosti poznat. DNK u hromosomima daje ćelijama uputstva o tome kada da rastu, dele se, množe ili umiru. Kada dođe do promjena u DNK moždanih ćelija, one dobijaju izmenjene instrukcije. Kao rezultat toga nastaju abnormalne moždane ćelije koje rastu i razmnožavaju se brže od normalnih ćelija, a ponekad i duže opstaju. Kada se to dogodi, stalno rastuća masa tih abnormalnih ćelija počinje da zauzima prostor u mozgu.
U nekim slučajevima, osoba se može roditi s promenama u jednom ili više ovih gena. Faktori iz okoline, poput izloženosti visokim dozama zračenja iz rendgenskih zraka ili prethodnog lečenja raka, također mogu dovesti do dodatnog oštećenja.
U drugim situacijama, upravo oštećenje gena uzrokovano faktorima iz okoline može biti jedini uzrok razvoja bolesti.
Postoji nekoliko retkih, naslednih (prenose se s roditelja na dete) genetskih sindroma povezanih s tumorima mozga. To uključuje:
- Neurofibromatoza tip 1 (gen NF1)
- Neurofibromatoza tip 2 (gen NF2)
- Turcotov sindrom (gen APC)
- Gorlinov sindrom (gen PTCH)
- Kompleks tuberozne skleroze (geni TSC1 i TSC2)
- Li-Fraumenijev sindrom (gen TP53)
Otprilike 5% do 10% ljudi s tumorima mozga ima porodičnu historiju tumora mozga.
Kako se dijagnosticiraju tumori mozga?
Dijagnosticiranje tumora mozga može biti složen proces i može zahtevati nekoliko specijalista. U nekim slučajevima, lekari mogu otkriti tumor na mozgu tokom izvođenja slikovnih testova za drugi medicinski problem.
Kada osoba oseti simptome tumora na mozgu, lekar će prvo obaviti fizički pregled. Verovatno će također postaviti pitanja o:
- Simptomima
- Prošlom i sadašnjem zdravstvenom stanju i prošlim bolestima
- Trenutnim lekovima
- Prošlim operacijama i medicinskim tretmanima
- Porodičnoj medicinskoj anamnezi
Lekar može također obaviti neurološki pregled kako bi vidio da li postoje promene u:
- Ravnoteži i koordinaciji
- Mentalnom stanju
- Sluhu
- Vidu
- Refleksima
Promene u ovim područjima mogu ukazivati na to da je tumor zahvatio mozak.
Ako lekar posumnja na tumor mozga, uobičajeni sljedeći korak je snimanje mozga, najčešće magnetnom rezonancom.
Koji se testovi koriste za dijagnosticiranje tumora mozga?
Doktori koriste razne testove za dijagnosticiranje tumora mozga, prvenstveno uključujući:
- MRI mozga ili CT: Magnetna rezonanca (MRI) je najbolji slikovni test za identifikaciju tumora mozga. Za ljude koji ne mogu imati MRI, kompjuterizirana tomografija (CT) je dobra alternativa. Prije ovih testova, supstanca koja se zove kontrast ubrizgava se u jednu od vena, što olakšava uočavanje tumora. Ovi testovi mogu detaljno prikazati veličinu i tačnu lokaciju tumora. Doktori mogu pregledati i druge delove tela, poput pluća, creva ili dojki, kako bi videli da li se tumor proširio.
- Biopsija: Doktori često trebaju izvršiti biopsiju (uzimanje uzorka tumora za pregled pod mikroskopom) kako bi utvrdili njegov tip i da li je kancerogen. Neurohirurg može izvršiti postupak biopsije tokom operacije, uklanjajući celi ili dio tumora. Ako je tumoru teško pristupiti, mogu izvršiti i stereotaktičku biopsiju, koja uključuje pravljenje male rupe u lubanji i korištenje igle za uzimanje uzorka tkiva iz tumora.
- Lumbalna punkcija: Za ovaj postupak, lekari koriste malu iglu za uzimanje cerebrospinalne tečnosti (CSF) oko kičme. Laboratorij ispituje ovu tečnost kako bi pronašao ćelije raka. Lekari koriste ovaj postupak kada sumnjaju da je tumor prodro u slojeve tkiva (moždane ovojnice) koji prekrivaju mozak.
- Specijalizirani testovi: Određeni testovi ponekad mogu pomoći u dijagnozi. Na primer, lekar može zatražiti testove koji proveravaju krv i cerebrospinalnu tečnost na supstance koje određeni tumori oslobađaju, a koje se nazivaju tumorski markeri. Lekari također mogu testirati na genske abnormalnosti koje su karakteristične za određene tumore.
Kako se leče tumori mozga?
Lečenje tumora mozga zavisi od nekoliko faktora, prvenstveno:
- Lokacije, veličine i vrste tumora
- Broj tumora
- Dob pacijenta
- Općeg zdravstvenog stanja pacijenta
Benigni (nekancerogeni) tumori mozga najčešće se mogu uspešno ukloniti hirurškim zahvatom i u većini slučajeva se ne vraćaju, što zavisi od toga da li neurohirurg može bezbedno ukloniti celi tumor.
Terapije koje odrasli mozak uglavnom dobro podnosi, poput radioterapije, mogu negativno uticati na normalan razvoj dečijeg mozga, posebno kod dece mlađe od pet godina.
Lekari najčešće primenjuju kombinaciju različitih metoda lečenja u terapiji tumora. Opcije lečenja uključuju:
- Operacija mozga (kraniotomija): Gdje je to moguće, neurohirurzi hirurški uklanjaju tumore. Hirurzi ponekad izvode operaciju dok je pacijent budan (bezbolno) kako bi se smanjila šteta na funkcionalnim područjima mozga.
- Radioterapija: U ovoj vrsti lečenja, visoke doze rendgenskih zraka uništavaju ćelije tumora mozga ili smanjuju tumor.
- Radiohirurgija: Ovo je vrsta radioterapije koja koristi precizno fokusirane snopove zračenja (gama zrake ili protonske snopove) za uništavanje tumora. Ova metoda nije operacija jer ne zahteva nikakve rezove.
- Brahiterapija: Ovo je oblik radioterapije. Uključuje hirurško postavljanje radioaktivnih jezgara, kapsula ili drugih implantata direktno u ili blizu kancerogenog tumora.
- Hemoterapija: Ovaj tretman se sastoji od lekova protiv raka koji ubijaju ćelije raka u mozgu, pa čak i u celom telu. Hemoterapija se može primenjivati intravenozno ili kao tableta. Doktori mogu preporučiti hemoterapiju nakon operacije kako bi se ubile sve preostale ćelije raka ili sprečio rast preostalih ćelija tumora. Imunoterapija: Imunoterapija, također poznata kao biološka terapija, je vrsta lečenja koja koristi imunološki sistem tela za borbu protiv raka. Ovaj tretman u suštini se sastoji od stimulisanja imunološkog sistema kako bi mu pomogao da efikasnije obavlja svoj posao. Ciljana terapija: Kod ovog tretmana, lekovi ciljaju specifične karakteristike u ćelijama raka bez oštećenja zdravih ćelija. Ciljane terapije mogu se preporučiti onima koji imaju poteškoća s podnošenjem nuspojava hemoterapije, kao što su umor i mučnina. Pažljivo čekanje/aktivno praćenje: Doktori mogu preporučiti da se oni s vrlo malim tumorom na mozgu koji ne izaziva simptome pažljivo prate redovnim testovima na znakove rasta tumora.
Drugi tretmani koji mogu pomoći u ublažavanju simptoma uzrokovanih tumorima mozga uključuju:
- Šantovi: Ako tumor uzrokuje povećan pritisak unutar lubanje, može biti potreban šant (tanki komad cevi) za drenažu viška cerebrospinalne tekućine iz mozga.
- Lekovi poput manitola i kortikosteroida: Ovi lekovi mogu pomoći u smanjenju pritiska u lubanji i smanjenju otoka oko tumora.
- Palijativna nega: Ovo je specijalizirani oblik nege koji pruža ublažavanje simptoma i podršku osobama koje žive s teškim bolestima. Palijativna nega također pruža podršku članovima porodice.
Kolika je stopa preživljavanja kod tumora mozga?
Stope preživljavanja razlikuju se za svaku vrstu tumora mozga i zavise od dobi, etničke pripadnosti i općeg zdravstvenog stanja pacijenta. Ove stope predstavljaju procene koje se temelje na prosečnim vrednostima. Petogodišnja stopa preživljavanja pokazuje procenat osoba koje žive najmanje pet godina nakon postavljene dijagnoze tumora mozga. Kod meningioma, koji je najčešći tip benignog (nekancerogenog) primarnog tumora mozga, petogodišnje stope preživljavanja iznose sledeće:
- Preko 96% za decu od 14 godina i mlađu
- 97% za osobe od 15 do 39 godina
- Preko 87% za odrasle od 40 godina i starije
Stope preživljavanja uveliko variraju i zavise od nekoliko faktora. Važno je da pacijent razgovara sa svojim lekarom o tome šta može očekivati nakon dijagnoze.
Kada trebate kontaktirati svog ljekara?
Ukoliko je pacijentu dijagnosticiran tumor mozga, neophodno je da redovno odlazi na kontrole kod zdravstvenog tima radi primanja terapije i praćenja simptoma.
U slučaju pogoršanja postojećih simptoma ili pojave novih, pacijent treba odmah kontaktirati svog lekara.
Nakon završetka lečenja tumora mozga, i dalje je važno da pacijent bude pod redovnim nadzorom lekara.