Koje su urođene anomalije urinarnog sistema, koji su njihovi simptomi i kako se liječe?U ovom članku detaljnije ćemo govoriti o urođenim anomalijama urinarnog sistema, njihovim simptomima i načinu liječenja. Urođene urinarne anomalije su stanja koja su prisutna pri rođenju ili se javljaju veoma rano u djetinjstvu, a mogu zahvatiti urinarni i/ili genitalni sistem. Mogu zahvatiti različite dijelove genitourinarnog sistema, odnosno mokraćnog i reproduktivnog sistema, ali i druge organske sisteme. Postoji veliki broj različitih vrsta ovih anomalija. Ljekari ih najčešće otkrivaju tokom trudnoće ili u ranom periodu nakon rođenja.
Šta je urođena urinarna anomalija?
Urođene urinarne anomalije su nepravilnosti mokraćnog i reproduktivnog sistema. To su stanja koja nastaju tokom razvoja bebe u trudnoći ili vrlo rano nakon rođenja.
Ova stanja mogu zahvatiti sljedeće organe:
- Bubrezi: Bubrezi čiste krv od viška vode, soli i štetnih materija i stvaraju urin.
- Mokraćni mjehur: Mokraćni mjehur čuva urin dok se ne izbaci iz tijela.
- Ureteri: Ureteri su cijevi koje prenose urin iz bubrega do mokraćnog mjehura.
Koje su urinarne anomalije?
Najčešće urinarne anomalije su:
- Hidronefroza: Hidronefroza je stanje u kojem jedan ili oba bubrega oteknu ili se prošire jer urin ne može normalno da prolazi iz bubrega prema mokraćnom mjehuru.
- Nespušteni testis (kriptorhizam): Tokom trudnoće testisi se razvijaju u stomaku, a zatim se normalno spuštaju u kožnu vrećicu iza penisa koja se zove skrotum. Kod nespuštenog testisa, jedan ili oba testisa se nakon rođenja ne spuste u skrotum.
- Hipospadija: Ovo stanje se javlja kod muških beba i zahvata uretru. Uretra je cijev kroz koju urin i sperma izlaze iz tijela. Normalno se njen otvor nalazi na vrhu penisa. Kod hipospadije, otvor uretre nalazi se na donjoj strani penisa.
- Spina bifida: Ovo stanje nastaje kada se tokom razvoja bebe u trudnoći mozak, kičmena moždina i/ili ovojnice oko kičmene moždine, koje se zovu meninge, ne razviju potpuno. Teži oblici mogu dovesti do djelimične ili potpune paralize. Zbog toga se mogu javiti neurogeni mokraćni mjehur i drugi problemi.
- Vezikoureteralni refluks: Normalno urin iz bubrega kroz uretere dolazi do mokraćnog mjehura, a zatim kroz uretru izlazi iz tijela. Kod vezikoureteralnog refluksa urin se vraća nazad u uretere, a ponekad i do bubrega.
- Ekstrofija mokraćnog mjehura: Ovo je rijetko stanje kod kojeg je mokraćni mjehur razvijen tako da je okrenut prema van. Beba tada urin izbacuje kroz otvor na trbušnom zidu, umjesto kroz uretru.
- Prune Belly sindrom (Eagle-Barrettov sindrom): Ovo je rijetko stanje kod kojeg su trbušni mišići veoma slabi ili potpuno nedostaju. Zbog toga stomak može izgledati naborano, kao suha šljiva. Često se javljaju i nespušteni testisi i anomalije urinarnog sistema.
- Posteriorne uretralne valvule: Ovo stanje se javlja kod muških beba. Dodatni nabori tkiva u zadnjem dijelu uretre mogu otežati ili zaustaviti protok urina. Zbog toga se urin može vraćati nazad prema mokraćnom mjehuru i dovesti do njegovog proširenja. Također može doći do oštećenja uretera i bubrega.
Koja je najčešća anomalija urinarnog sistema?
Nespušteni testis je najčešća anomalija urinarnog sistema kod dječaka.
Vezikoureteralni refluks je jedna od najčešćih anomalija urinarnog sistema kod djevojčica.
Koji su simptomi urinarnih anomalija?
Simptomi zavise od vrste urinarne anomalije. Neka od ovih stanja ne izazivaju bol i mogu se otkriti samo pomoću snimanja.
Najčešći simptomi mogu biti:
- Bol sa strane, u stomaku ili leđima.
- Bol ili peckanje pri mokrenju.
- Urin ne izlazi ravnim i normalnim mlazom.
- Češće ili rjeđe mokrenje nego inače.
- Krv u urinu.
- Mučnina i povraćanje.
- Kila.
- Infekcije mokraćnih puteva.
- Dijete ne raste i ne razvija se kako se očekuje.
Koji su uzroci urinarnih anomalija?
Uzroci ovih anomalija nisu potpuno jednostavni. Najčešće nastaju zbog kombinacije genetskih promjena i faktora iz okoline.
Faktori iz okoline mogu biti:
- Dijabetes kod majke.
- Nedostatak nekih vitamina i minerala tokom trudnoće, kao što su folat i željezo.
- Korištenje nekih lijekova koji mogu oštetiti bubrege, uključujući lijekove protiv epilepsije.
Genetske promjene koje se najčešće povezuju s urinarnim anomalijama nalaze se u genima PAX2 i HNF1B. Ovi geni pomažu u razvoju bubrega, urinarnog sistema i drugih tkiva dok se beba razvija u trudnoći.
Ko može imati anomalije urinarnog trakta?
Bebe kod kojih u porodici postoje problemi s bubrezima ili urinarnim sistemom mogu imati veći rizik od anomalija urinarnog trakta.
Kako se dijagnosticiraju anomalije urinarnog trakta?
Urođene anomalije urinarnog trakta često se otkriju tokom ultrazvuka u trudnoći. Ovim ultrazvukom prati se razvoj bebe i mogu se otkriti problemi kao što je premala količina plodove vode (oligohidramnij).
Nakon 20. sedmice trudnoće, najveći dio plodove vode stvara se zahvaljujući urinu bebe. Ako je tokom trudnoće količina plodove vode premala, ljekar može posumnjati na problem s urinarnim traktom.
Ako se anomalija ne otkrije prije rođenja, može se otkriti kasnije, prema simptomima koji se pojave kod bebe ili djeteta.
Za potvrdu dijagnoze mogu se koristiti sljedeći testovi:
- Ultrazvuk: Pregled kojim se bez zračenja dobijaju slike organa i tkiva.
- Analiza urina: Može pokazati da li postoji infekcija.
- Analize krvi: Pomažu da se provjeri koliko dobro bubrezi filtriraju krv.
- CT (kompjuterizovana tomografija): Koristi rendgenske snimke za dobijanje detaljnih slika kostiju i tkiva u tijelu.
- Magnetna rezonanca (MRI): Koristi magnete, radiotalase i računar za dobijanje detaljnih slika organa i drugih dijelova tijela.
- Mikcijska cistouretrografija: Snimanje kojim se prati mokraćni mjehur dok se puni i prazni.
- Renalna scintigrafija (snimanje bubrega): Pregled u kojem se koristi mala količina radioaktivne materije kako bi se dobile detaljne slike bubrega.
- Urodinamska ispitivanja: Testovi koji se rade pomoću katetera i pokazuju kako mokraćni mjehur funkcioniše.
Kako se liječe urinarne anomalije?
Liječenje zavisi od vrste anomalije. Neka stanja ne trebaju liječenje.
Kod drugih se mogu koristiti:
- Antibiotici.
- Dijaliza.
- Transplantacija bubrega.
Ljekari će pregledati zdravstveno stanje djeteta, procijeniti problem i napraviti plan liječenja koji mu najviše odgovara.
Šta očekivati ako dijete ima urođenu urinarnu anomaliju?
Tok bolesti zavisi od vrste anomalije i od toga koliko su simptomi izraženi. Neka djeca će morati redovno ići na kontrole i kasnije tokom života. Ljekari će napraviti plan koji će pomoći djetetu da živi što sigurnije, zdravije i samostalnije.
Kako dijete raste, mogu se javiti:
- Nemogućnost kontrole mokrenja ili stolice.
- Infekcije mokraćnih puteva.
- Oštećenje mokraćnog mjehura, bubrega i/ili uretera.
Teško oštećenje bubrega može dovesti do zatajenja bubrega. Tada može biti potrebna dijaliza ili transplantacija bubrega.
Ovo stanje može uticati i na izgled i funkciju genitalnih organa. Zbog toga kasnije može uticati i na mogućnost da osoba ima djecu.
Kako urođene urinarne anomalije mogu uticati na dijete?
Urođene urinarne anomalije mogu uticati i na emocije djeteta, njegovo samopouzdanje i odnos s drugim ljudima. Ljekari i drugi članovi tima mogu pružiti podršku i pomoći da period puberteta i prelazak u odraslo doba budu lakši i manje stresni.
Mogu li se urinarne anomalije spriječiti?
Ne mogu se sve urinarne anomalije spriječiti. Za zdravu trudnoću važno je:
- Redovno ići na preglede.
- Pitati ljekara prije uzimanja lijekova i dodataka.
- Svaki dan uzimati prenatalni vitamin s najmanje 400 mcg folne kiseline.
- Ne koristiti alkohol, cigarete ni lijekove koje ljekar nije preporučio.
Kada dijete treba ići kod ljekara?
Važno je redovno voditi dijete na kontrole. Ljekar će pratiti njegovo stanje od dojenačkog doba, kroz djetinjstvo i adolescenciju, pa sve do odrasle dobi.
Kada treba otići u hitnu pomoć?
Ako dijete ima urinarnu anomaliju i pojavi se neki od sljedećih simptoma, treba otići u najbližu hitnu pomoć:
- Iznenadan ili jak bol u stomaku, leđima ili sa strane.
- Temperatura viša od 38 °C.
- Promjene u mokrenju, kao što su mnogo češće ili rjeđe mokrenje, nemogućnost mokrenja, bol pri mokrenju ili krv u mokraći.
Koja pitanja treba postaviti ljekaru?
Tokom pregleda korisno je ljekaru postaviti sljedeća pitanja:
- Koju urođenu urinarnu anomaliju dijete ima?
- Kako će ova anomalija uticati na njegov život?
- Da li dijete ima veći rizik za druge zdravstvene probleme?
- Da li je potrebno liječenje?
- Koje liječenje je najbolje?
- Na koje komplikacije treba obratiti pažnju?
- Kakve posljedice se mogu javiti kasnije?
Jedan od najvećih strahova roditelja je da beba ima stanje koje može uticati na kvalitet njenog života. Urođena urinarna anomalija nastaje dok se beba razvija u trudnoći ili ubrzo nakon rođenja.
Mnoge urinarne anomalije se ne mogu spriječiti. Ipak, zdrava trudnoća može smanjiti rizik. Važno je uzimati prenatalne vitamine, izbjegavati štetne stvari i redovno ići na kontrole kod ljekara.
Ako dijete ima urinarnu anomaliju, ljekari će napraviti plan liječenja i praćenja prema njegovom stanju. Oni znaju da ovo može biti teško i za roditelje. Objasnit će koji pregledi i liječenja su potrebni i odgovoriti na sva pitanja.