U našem članku pod naslovom "Šta je skolioza (zakrivljenost kičme)? Šta je uzrokuje? Kako se liječi?", detaljno ćemo govoriti o ovoj temi. Skolioza je abnormalna zakrivljenost kičme. Skolioza se obično otkriva tokom rasta u djetinjstvu ili adolescenciji (dječija skolioza). Kada skolioza počne ili se pojavi nakon adolescencije, tada je nazivamo "skolioza odraslih" jer se zakrivljenost uočava nakon završetka rasta i razvoja kičmenog stuba.
Šta je skolioza kod odraslih?
Skolioza je abnormalna zakrivljenost kičme. Kičma prirodno ima određene krivine prema naprijed i nazad. Kod skolioze, kičma se rotira i razvija bočnu krivinu. Krivine mogu varirati od 10 stepeni, što se smatra blagim, do 100 stepeni ili više.
U većini slučajeva, skolioza je blaga i ne zahtijeva liječenje. Kod odraslih, stepen zakrivljenosti kičme određuje da li je potrebno liječenje. Liječenje je prvenstveno usmjereno na ublažavanje simptoma i ne zahtijeva nužno ispravljanje krivine. Uvijek je prvobitni cilj smanjiti bol i poboljšati funkciju.
Skolioza sama po sebi najčešće ne izaziva bolove. Međutim, promjene koje nastaju na kičmi usljed procesa starenja mogu uzrokovati različite tegobe. Takvi simptomi se liječe na isti način kod osoba sa skoliozom i bez nje. Zakrivljenost kičme uglavnom dobija veći značaj tek kada se razmatra mogućnost hirurškog zahvata. Promjene u izgledu tijela su također moguće ovisno o stepenu zakrivljenosti kičme.
Općenito, većina skolioza kod adolescenata javlja se u torakalnom ili grudnom dijelu kičme. Kod odraslih, glavni problem je obično lumbalna regija ili donji dio kičme. Ovaj dio kičme je najosjetljiviji na promjene koje se javljaju sa starenjem ili degeneracijom.
Koji su uzroci skolioze kod odraslih?
Uzrok skolioze kod odraslih varira ovisno o vrsti skolioze. Najčešći oblik skolioze kod odraslih je degenerativna (krivine kičme koje se razvijaju s godinama). Kod pojedinih osoba skolioza je prisutna još od djetinjstva ili adolescencije, ali ostaje neprimijećena sve do odraslog doba. U nekim slučajevima, adolescentna skolioza može razviti simptome sa starenjem, što može zahtijevati liječenje. Postoji i idiopatska skolioza (nepoznatog uzroka) koja se obično otkriva tokom rasta u djetinjstvu ili adolescenciji. Kada počne ili se otkrije nakon adolescencije, naziva se idiopatska skolioza kod odraslih jer se zakrivljenost otkriva nakon potpunog rasta skeleta.
Koji su simptomi skolioze kod odraslih?
Većina slučajeva skolioze kod odraslih ne uzrokuje izražene simptome, ali može uzrokovati bol. Bol u leđima može biti posljedica nekoliko uzroka, uključujući artritis, loše držanje, slabost mišića trupa i gubitak kondicije. Kompresija živaca u lumbalnom dijelu kičme također može uzrokovati simptome poput bolova u nogama, utrnulosti i slabosti. U nekim slučajevima mogu se primijetiti i fizičke promjene u tijelu, kao što su:
- Smanjenje tjelesne visine
- Neravnomjerno poravnanje karlice i kukova.
Kako se dijagnosticira skolioza kod odraslih?
Prije nego što ljekar predloži plan liječenja, kod sumnje na skoliozu kod odraslih najprije se uzima detaljna anamneza pacijenta. To podrazumijeva prikupljanje informacija o:
- Porodičnoj amnezi.
- Vremenu kada je prvi put primijećena promjena na kičmi.
- Progresiji zakrivljenosti (što se može procijeniti upoređivanjem ranijih rendgenskih snimaka).
- Prisustvu i lokalizaciji bola, ukoliko postoji.
- Eventualnim poremećajima funkcije crijeva, mokraćnog mjehura ili motoričkim smetnjama, koji mogu ukazivati na ozbiljnije oštećenje ili pritisak na živce uzrokovan skoliozom.
Tokom fizičkog pregleda, ljekar će pregledati pacijentova leđa kako bi procijenio oblik kičme i posmatrao pokrete tijela. Također se mogu testirati nervne funkcije, uključujući reflekse, osjet i snagu mišića.
Po potrebi, ljekar može preporučiti rendgensko snimanje. Snimci urađeni iz prednje i bočne projekcije omogućavaju detaljan prikaz cijele kičme. Na osnovu njih se može utvrditi da li je prisutna skolioza, kao i odrediti njen stepen.
Kako se liječi skolioza kod odraslih?
U liječenju skolioze kod odraslih postoje dvije osnovne metode: konzervativno (nekirurško) i hirurško liječenje.
Konzervativno liječenje: Kod većine odraslih osoba sa skoliozom moguće je izbjeći operativni zahvat i stanje držati pod kontrolom. Terapija se najčešće sastoji od redovnih kontrolnih pregleda kod ljekara, korištenja blagih analgetika koji se mogu dobiti bez recepta po potrebi, kao i provođenja vježbi koje jačaju mišiće trupa, stomaka i leđa te doprinose boljoj pokretljivosti i fleksibilnosti.
Također je važno prestati sa pušenjem, ukoliko osoba puši, jer je poznato da pušenje ubrzava degenerativne promjene na kičmi.
U većini slučajeva ljekar savjetuje različite oblike fizikalne terapije s ciljem očuvanja mišićne snage i ublažavanja bola. To najčešće obuhvata:
- Rad na poboljšanju držanja (posture).
- Bavljenje niskointenzivnim vježbama poput plivanja.
- Svakodnevno izvođenje vježbi istezanja i razgibavanja.
- Održavanje aktivnog načina života.
Ako se bol ne ublaži lijekovima koji se uzimaju oralno ili fizikalnom terapijom, ljekar može predložiti epiduralne injekcije (primjenu lijeka u područje oko kičmene moždine) ili blokade nerava kako bi se postiglo efikasnije smanjenje simptoma.
Hirurško liječenje: Operativni zahvat u određenim slučajevima skolioze kod odraslih može biti neophodan. Međutim, zbog mogućih komplikacija koje prate operacije kičme, on se smatra posljednjom opcijom. Hirurška intervencija se može preporučiti u sljedećim slučajevima:
- Bol: Ako je bol u leđima i nogama uzrokovana skoliozom jaka, ne reaguje na konvencionalno liječenje i traje dugo, operacija može biti neophodna.
- Nestabilnost kičme: Za praćenje napredovanja skolioze i odluku o potrebi operacije važno je da se procjeni da li je kičma u ravnoteži. Prilikom stajanja, glava treba biti uravnotežena iznad centra karlice kada se gleda sprijeda, a iznad zglobova kuka kada se gleda sa strane. Ako krivina napreduje do tačke u kojoj to više nije moguće, stanje se obično vremenom pogoršava, uz sve jači bol i smanjenje pokretljivosti.
- Poboljšanje kvaliteta života: Iako se operacija ne preporučuje isključivo za ispravljanje izgleda uzrokovanog stanjem, nekada simptomi deformiteta kičme mogu postati nepodnošljivi. Neravnoteža kičme također utječe na sposobnost obavljanja osnovnih funkcija i narušiti opću kvalitetu života. U tim slučajevima, operacija je jedina opcija. Kod mladih odraslih osoba, kozmetička deformacija može biti značajan faktor u odluci o operaciji, dok to uglavnom nije slučaj kod starijih osoba. Postoje različite opcije operacije kičme ovisno o svakom slučaju. Općenito, hirurški zahvati su osmišljeni da stabiliziraju kičmu, osiguraju ravnotežu i smanje pritisak na živce. Operacija stabilizacije kičme podrazumijeva spajanje pršljenova pomoću koštanih presadaka, nakon čega se koriste metalni implantati koji drže kičmu u pravilnom položaju.
Napredak u hirurškim tehnikama i kompjuterski potpomognutim navigacijskim sistemima omogućava manje invazivne pristupe i ubrzava vrijeme oporavka.
Može li se skolioza kod odraslih spriječiti?
U suštini, skoliozu kod odraslih se ne može spriječiti. Kod idiopatske skolioze tačan uzrok nije poznat, dok se degenerativna skolioza razvija postepeno kao posljedica prirodnog procesa starenja. Iako prevencija nije moguća, preporučuju se redovne aktivnosti niskog intenziteta i pridržavanje vježbi koje jačaju mišiće trupa.
Kakav je tok skolioze kod odraslih?
Tok skolioze kod odraslih može varirati ovisno o vrsti (idiopatska ili degenerativna) i težini simptoma. U većini slučajeva, prvi korak u liječenju je nekirurški pristup koji uključuje fizikalnu terapiju, redovne vježbe i upotrebu protuupalnih lijekova koji se mogu kupiti bez recepta. Održavanje idealne tjelesne težine i nastavak redovnog programa vježbanja su među najboljim načinima za minimiziranje simptoma povezanih sa skoliozom kod odraslih.
Hirurško liječenje skolioze kod odraslih može značajno doprinijeti poboljšanju kvaliteta života i smanjenju bolova koje uzrokuje ovo stanje. Kada se operacija izvodi iz odgovarajućih medicinskih razloga i uz adekvatnu postoperativnu njegu, najčešće se dobiju vrlo dobri rezultati. Ipak, obzirom da se radi o zahvatu koji nosi određene rizike, operacija se preporučuje samo u slučaju da druge metode liječenja nisu dovoljne.