U našem tekstu pod nazivom „Koje se pretrage rade za gušteraču?“ detaljnije ćemo govoriti o ovoj temi. Pretrage gušterače pomažu da se otkriju problemi s ovim organom i bolesti poput upale gušterače (pankreatitisa) i raka. Ljekar obično počinje pretrage jednostavnom analizom krvi. Testovima funkcije gušterače mjeri se nivo enzima koje ona proizvodi. Snimanja mogu pokazati upalu ili druge promjene na gušterači.
Zašto se rade pretrage gušterače?
Ovim pretragama ljekar provjerava stanje gušterače. Gušterača ima važnu ulogu u probavi. Proizvodi enzime koji razgrađuju proteine i masti iz hrane, pa tijelo može iskoristiti hranjive materije koje su mu potrebne. Pomaže i u neutralisanju želučane kiseline te stvara hormone koji regulišu šećer u krvi. Ako gušterača ne radi kako treba, mogu se javiti bolovi i problemi s probavom. Bez liječenja se ti problemi s vremenom mogu pogoršati. Mogu uticati i na rad drugih organa ili biti znak neke druge bolesti.
Koje vrste pretraga gušterače postoje?
Ljekari koriste nekoliko vrsta pretraga da provjere ima li problema s gušteračom. Testovima funkcije gušterače provjeravaju se određene materije u krvi ili stolici koje pokazuju koliko dobro ovaj organ radi. Koriste se i snimanja kako bi se vidjelo stanje gušterače i otkrile moguće promjene. Ove pretrage mogu pomoći u otkrivanju pankreatitisa i raka gušterače.
Testovi funkcije gušterače pokazuju da li gušterača proizvodi potrebne materije na vrijeme i u količini koja je tijelu potrebna. Nekim testovima provjerava se koliko enzima ima u krvi ili stolici. Kod jednog testa daje se hormon koji potiče gušteraču na rad, a zatim se provjerava šta ona luči i u kojoj količini. Ljekar bira test prema zdravstvenom stanju svake osobe. Ako rezultati nisu u normalnim granicama, to može biti znak problema s gušteračom.
Snimanjem gušterače ljekar provjerava ima li upale, otoka ili drugih promjena, poput cista, žučnih kamenaca, apscesa (nakupina gnoja) i tumora. Kod dugotrajnih bolesti na snimcima se mogu vidjeti i oštećenja koja su nastala s vremenom, kao što su ožiljci i naslage kalcija. Za snimanje se najčešće koriste kompjuterizovana tomografija (CT), ultrazvuk i magnetna rezonanca (MR).
Za otkrivanje raka gušterače najčešće se rade snimanja. Ako ljekar na snimku vidi promjenu koja bi mogla biti rak, tražit će biopsiju. Tada se uzima mali uzorak ćelija i pregleda pod mikroskopom da se provjeri radi li se o raku.
Naučnici pokušavaju razviti krvni test koji bi pomogao da se rak gušterače otkrije ranije kod ljudi s većim rizikom, na primjer zbog nasljedne sklonosti ovoj bolesti. Testom se u krvi traže određene materije povezane s rakom gušterače. Ipak, rezultati još nisu dovoljno pouzdani da bi se ovaj test mogao šire koristiti.
Šta možete očekivati tokom pretraga gušterače?
Neke pretrage su zahtjevnije i neugodnije od drugih. Kod invazivnih pretraga ljekar uvodi određeni instrument u tijelo, kao što je cjevčica. Druge pretrage su jednostavnije i ne zahtijevaju takav postupak. Ljekari obično prvo biraju neinvazivne pretrage, ako je to moguće. Ipak, ponekad su potrebni detaljniji pregledi kako bi se otkrio uzrok problema.
Koje su neinvazivne pretrage gušterače?
U ove pretrage spadaju:
- Analize krvi: Analiza krvi je jedan od jednostavnijih načina da se provjeri rad gušterače. Uzima se mala količina krvi pomoću igle koja se uvodi u venu, najčešće u predjelu ručnog zgloba. Uzorak se zatim šalje u laboratoriju. Ovo je obično prvi korak u provjeri rada gušterače, posebno ako su se simptomi tek pojavili. Ovom analizom provjerava se koliko amilaze ili lipaze ima u krvi. To su enzimi koje proizvodi gušterača. Ako su njihove vrijednosti tri puta više od normalnih, to može biti znak upale gušterače, odnosno pankreatitisa. Ljekar će zatim tražiti snimanje da potvrdi dijagnozu i otkrije uzrok upale.
- Analiza stolice: Ovo je još jedan način da se provjeri kako gušterača radi. Ako simptomi traju duže ili se povuku pa ponovo vrate, ljekar može tražiti ovu analizu kako bi provjerio postoji li neki dugotrajniji problem. Za test je potrebno dati uzorak stolice. U stolici se provjerava ima li dovoljno probavnih enzima. Ako je elastaza snižena ili nema kimotripsina, to može značiti da gušterača ne stvara dovoljno enzima za razgradnju hrane u tankom crijevu. Ovo stanje naziva se egzokrina insuficijencija gušterače (EPI). Previše masti u stolici također može biti znak da gušterača ne radi dovoljno dobro.
- Ultrazvuk stomaka: Ultrazvuk je čest pregled kojim se provjeravaju organi u stomaku. Za provjeru gušterače ljekar može uraditi ultrazvuk gornjeg desnog dijela stomaka, pri kojem se pregledaju gušterača, jetra i žučna kesa. Ultrazvuk stvara sliku pomoću zvučnih talasa koji se odbijaju od tkiva. Tokom pregleda ležite na ležaju, a zdravstveni radnik vam namaže stomak posebnim gelom. Gel može biti malo hladan. Zatim pomjera sondu po stomaku, a na ekranu se vide slike organa. Ovim pregledom mogu se otkriti znakovi upale i druge promjene, kao što su izrasline ili žučni kamenci koji mogu uticati na gušteraču.
- Magnetna rezonantna holangiopankreatografija (MRCP): MRCP je vrsta magnetne rezonance (MR) koja pomoću jakih magneta i radiotalasa stvara slike organa. Može pokazati više detalja od ultrazvuka i ne koristi rendgensko zračenje. Ljekar može preporučiti ovaj pregled ako mu je potrebna jasnija slika gušterače i njenog kanala. Pregled nije invazivan, ali nekim osobama može pomoći lijek za smirenje (sedacija) kako bi se lakše opustile. Snimanje traje oko sat vremena, a za to vrijeme trebate mirno ležati na ležaju u djelimično zatvorenom uređaju. Tokom snimanja čut ćete glasno lupkanje i kliktanje. Da vam buka manje smeta, možete koristiti čepiće za uši ili slušalice. Ako vam nešto zatreba, možete se javiti zdravstvenom radniku koji vodi snimanje.
- Kompjuterizovana tomografija (CT): CT, koji se naziva i CAT snimanje, pomoću rendgenskih zraka stvara trodimenzionalne slike unutrašnjih organa. Ljekar može tražiti ovaj pregled ako nakon drugih pretraga dijagnoza još nije dovoljno jasna. Može ga preporučiti i ako se oporavljate sporije nego što se očekivalo, pa su mu potrebne dodatne informacije. CT koristi malu količinu zračenja, a u trudnoći je potreban poseban oprez. Ponekad se koristi i kontrastno sredstvo kako bi se organi i drugi dijelovi tijela bolje vidjeli. Kontrast se popije kao tečnost ili se daje u venu. Tokom snimanja ležite na ležaju koji se polako pomjera kroz uređaj. Za razliku od magnetne rezonance, CT je tih i traje oko 10 do 30 minuta.
Koje su invazivne pretrage gušterače?
Za detaljniju provjeru gušterače ponekad su potrebne invazivnije pretrage. U njih spadaju sljedeći postupci:
- Test stimulacije sekretinom: Ovaj test služi za provjeru rada gušterače i nešto je zahtjevniji od analize krvi ili stolice. Ako su se simptomi tek pojavili i ljekar sumnja na prolazan problem, obično će prvo preporučiti druge pretrage. Test stimulacije sekretinom može pomoći kada se sumnja na dugotrajnije bolesti, poput hroničnog pankreatitisa, cistične fibroze ili raka gušterače. Neke probleme može otkriti ranije nego analiza stolice. Testom se provjerava kako gušterača reaguje na hormon sekretin.
Tanko crijevo prirodno stvara ovaj hormon kada u njega dođe djelimično probavljena hrana. Sekretin potiče gušteraču da luči tečnost koja sadrži mnogo bikarbonata. Ona pomaže da se neutrališe želučana kiselina i da se hrana dalje razgrađuje u tankom crijevu. Ovim testom mjeri se koliko bikarbonata gušterača izluči nakon što osoba dobije sekretin.
Na početku pregleda ljekar daje sekretin u venu kako bi potaknuo gušteraču na rad. Zatim kroz nos i grlo uvodi tanku cjevčicu do početnog dijela tankog crijeva, koji se zove dvanaestopalačno crijevo ili duodenum. Prije uvođenja cjevčice nos i grlo se umrtve lokalnim anestetikom da bi postupak bio manje neugodan. Ipak, dok cjevčica prolazi kroz grlo, možete osjetiti blag nagon na povraćanje. Tokom narednih jedan do dva sata kroz cjevčicu se prikupljaju uzorci tečnosti koju luči gušterača. Oni se šalju u laboratoriju, gdje se provjerava količina bikarbonata. Ako ga ima premalo, to može biti znak da gušterača ne radi kako treba.
- Endoskopski ultrazvuk (EUS): EUS je pregled koji spaja ultrazvuk i endoskopiju gornjeg dijela probavnog sistema. Koristi se endoskop, odnosno duga, tanka i savitljiva cjevčica koja na vrhu ima svjetlo, kameru i malu ultrazvučnu sondu. Cjevčica se kroz usta i grlo spušta do dvanaestopalačnog crijeva. Ultrazvučna sonda prikazuje organe na ekranu, pa ih ljekar može detaljno pregledati. Postupak traje oko 15 do 45 minuta. Većina ljudi osjeti manju nelagodu, a po potrebi se daje lijek za smirenje ili se pacijent uspava.
Ovaj pregled daje vrlo detaljne slike gornjeg dijela probavnog sistema. Gušterača se njime može vidjeti detaljnije nego na CT-u ili MRCP-u. Zato ga ljekar može preporučiti kada želi bolje provjeriti neku promjenu koja se vidjela na prethodnom snimanju. EUS se može koristiti i kada CT ili MRCP nisu dobar izbor za pacijenta, na primjer zbog straha od zatvorenog prostora ili alergije na kontrastno sredstvo. Smatra se manje invazivnom pretragom od ERCP-a, a može dati slične informacije.
Važna prednost ovog pregleda je što ljekar može odmah uzeti i uzorak za biopsiju. Kroz endoskop usmjerava tanku iglu do tkiva gušterače i uzima mali uzorak koji se šalje na analizu. Taj postupak naziva se aspiracija tankom iglom (FNA). Zbog toga se EUS često radi kada se sumnja na tumor ili cistu. Ako se takva promjena pronađe tokom pregleda, analiza uzorka može pomoći da se utvrdi je li dobroćudna ili zloćudna, kao i da se saznaju druge važne osobine te promjene.
- Endoskopska retrogradna holangiopankreatografija (ERCP): U nekim slučajevima za tačnu dijagnozu potreban je i ERCP, iako se u tu svrhu koristi rjeđe. Kao i kod EUS-a, endoskop se kroz usta i grlo uvodi u probavni sistem. Razlika je u tome što se kod ERCP-a umjesto ultrazvuka koriste rendgenske zrake za prikaz gušterače i njenih kanala. Za ovaj pregled koristi se fluoroskopija. To je rendgensko snimanje koje prikazuje sliku u pokretu, slično videu. Potrebno je i kontrastno sredstvo kako bi se kanali bolje vidjeli.
Ljekar kroz endoskop provlači još tanju cjevčicu, koja se zove kateter. Kroz nju daje kontrast u žučne kanale ili kanal gušterače, zavisno od toga šta se pregledava. Dok kontrast prolazi kroz kanale, prave se rendgenski snimci. ERCP može pokazati promjene i začepljenja koja se nisu vidjela na drugim snimanjima. Obično se radi kada je problem već poznat ili se na njega sumnja, ali su potrebne dodatne informacije da bi se odlučilo o operaciji, postavljanju stenta ili nekom drugom zahvatu-Tokom istog pregleda ljekar može i ukloniti začepljenje ili postaviti stent. Za to koristi male instrumente koje uvodi kroz endoskop.
Za vrijeme pregleda ležite na boku, a kroz venu na ruci dobijate tečnost i lijek za smirenje. Najčešće ste pospani, ali budni. Pregled traje oko 30 do 90 minuta i obično izaziva samo blagu nelagodu. Bolovi u stomaku i problemi s probavom mogu imati mnogo različitih uzroka. Neki su manje ozbiljni, dok drugi zahtijevaju više pažnje. Ako sumnjate da imate problem s gušteračom, najbolje je da se uzrok otkrije što prije kako biste dobili potrebno liječenje. Ljekar će uzeti u obzir vaše simptome, ranije bolesti i faktore rizika, pa odlučiti koje pretrage prvo treba uraditi. Rezultati će mu pomoći da pronađe uzrok tegoba i odredi odgovarajuće liječenje.