Kako se izvodi zahvat ugradnje želučanog balona?

Gojaznost je danas čest problem i mnogi ljudi traže način da izgube višak kilograma na što sigurniji način. Jedna od metoda koja se koristi u liječenju gojaznosti je želučani balon. U nastavku ćemo jednostavno objasniti šta je želučani balon, kako se postavlja i koji su mogući rizici.

Želučani balon je metoda koja nam omogućava da smršamo bez operacije. Najčešće se koristi kod osoba koje imaju višak kilograma, ali ne ispunjavaju uslove za operaciju želuca. Može se koristiti i kod izrazito gojaznih pacijenata prije operacije, kako bi prvo izgubili dio kilograma i tako smanjili operativni rizik.

Balon se postavlja u želudac uz pomoć endoskopa, odnosno kamere. Prije zahvata pacijent ne treba jesti ni piti otprilike 6 do 8 sati. Postupak se radi u endoskopskoj jedinici uz sedaciju koju daje anesteziolog. Pacijent je pospan, ali nije potpuno bez svijesti. Ne osjeća bol i poslije se uglavnom ne sjeća samog zahvata. Prvo se pregledaju želudac i dvanaestopalačno crijevo. Ako nema razloga zbog kojeg se zahvat ne bi mogao uraditi, balon se postavlja u želudac. Zatim se, pod kontrolom endoskopa, puni sa 450 do 600 ml fiziološkog rastvora u koji je dodan metilen plavi. Ova tečnost nije štetna za organizam. Cijeli postupak traje oko 15 do 20 minuta. Nakon toga se pacijent budi i odlazi u prostoriju za odmor. Kući se obično može vratiti nakon 2 do 3 sata.

Otprilike 4 do 5 sati nakon postavljanja balona kod nekih pacijenata mogu se javiti mučnina, povraćanje i grčevi ili bol u stomaku. Koliko će to trajati razlikuje se od osobe do osobe, ali tegobe mogu potrajati od 3 do 7 dana. Simptomi se obično postepeno smanjuju i potpuno nestanu. U tom periodu koriste se lijekovi koji pomažu da tegobe budu blaže. Pacijent se prvih dana uglavnom hrani samo tečnom hranom. Prva sedmica je obično najteži period nakon postavljanja balona. Čak i ako se pojave mučnina i bolovi, kod većine pacijenata stanje se najkasnije nakon sedam dana vrati u normalu. Ima i pacijenata koji skoro uopće nemaju ove tegobe.

Nakon 6 mjeseci balon se ponovo uklanja endoskopskim putem, uz sedaciju. Tri dana prije uklanjanja preporučuje se tečna ishrana kako bi se očistili ostaci hrane oko balona. Tokom zahvata se prvo isprazni tečnost iz balona, a zatim se on posebnim instrumentom izvadi iz želuca. Postupak traje oko 15 do 20 minuta. Nakon 1 do 2 sata pacijent se uglavnom može vratiti svojim uobičajenim aktivnostima.

Balon zauzima dio prostora u želucu, pa osoba ranije osjeti sitost i jede manje. Tokom 6 mjeseci moguće je izgubiti oko 15 do 20% ukupne tjelesne težine. Koliko će neko zaista smršati zavisi od njegove motivacije, promjene prehrambenih navika i novog načina života. Ako se pacijent pridržava plana ishrane i redovno vježba, gubitak težine može biti i 30 do 40 kilograma. Ipak, balon sam po sebi ne garantuje željeni rezultat. Ako osoba ne promijeni prehrambene i životne navike, moguće je da ne izgubi očekivanu količinu kilograma. Nakon što se balon ukloni, važno je nastaviti sa navikama koje su usvojene tokom tih 6 mjeseci. U suprotnom se izgubljeni kilogrami mogu ponovo vratiti. Zato je vrlo važno da pacijent stvarno želi promijeniti način ishrane i života.

Ozbiljne komplikacije nakon pravilnog postavljanja balona nisu česte. Najčešće se u prvim satima nakon zahvata javljaju bol i mučnina, koje kod nekih osoba mogu trajati između 3 i 7 dana. U tom periodu koriste se lijekovi za ublažavanje tegoba. Ako pacijent ne može unositi dovoljno tečnosti, može dobiti infuziju i lijekove putem vene. Pražnjenje ili pucanje balona dešava se vrlo rijetko. Ako se to dogodi, metilen plavi iz balona može se pojaviti u mokraći i promijeniti njenu boju. Ako postoji sumnja da se balon ispraznio, može se uraditi snimanje abdomena ili ultrazvuk. Ako je ispuhani balon i dalje u želucu, treba ga ukloniti kako ne bi došlo do začepljenja crijeva. Ako više nije u želucu, moguće je uz pažljivo praćenje sačekati da prirodnim putem izađe iz organizma.