U našem članku pod nazivom "Kada i kako fizikalna terapija pruža olakšanje kod bolova u leđima?", govorit ćemo o detaljima ove teme. Ako osoba ima bolove u leđima koji traju duže od nekoliko sedmica, ljekar će je vjerovatno uputiti fizioterapeutu. Iako jednostavne mjere kao što su primjene topline ili hladnoće, kao i korištenja lijekova protiv bolova koji se mogu nabaviti bez recepta mogu u velikoj mjeri pomoći kod bolova u leđima, najbolji pristup za većinu bolova u leđima su vježbe i drugi tretmani pod vodstvom fizioterapeuta. Prije svega, ljekar će pokušati utvrditi koju vrstu bolova u leđima pacijent ima, te da li je bol akutna ili hronična i koji je njen uzrok. Kako bi se odlučilo koja kategorija liječenja će dati najbolje rezultate, provode se različiti testovi.
Rješenje 1: Ponavljanje pokreta
Ako je tegoba nastala usljed pritiska ili iritacije živca, što se može javiti kod protruzije diska ili spinalne stenoze, terapija ponavljanim pokretima može doprinijeti ublažavanju simptoma. U tim slučajevima, bol se često širi niz nogu, a može se javiti utrnulost, trnci i slabost. Bol u nozi može biti jača od bola u donjem dijelu leđa.
Hernija diska nastaje kada dio jednog od diskova između pršljenova u kičmi počne vršiti pritisak na obližnje živce. Kod spinalne stenoze, otvor kroz koji prolaze živci se sužava, što može uticati na živce. Ako se bol u nozi smanjuje izvođenjem određenih pokreta, to može ukazivati na to da pacijent pripada grupi kod koje se primjenjuje terapija ponavljanim pokretima. Ako se bol pojačava pri savijanju prema naprijed, pokreti koji uključuju savijanje unazad mogu pomoći u smanjenju pritiska na živac. Ove vježbe, često nazivane McKenzie vježbe, izvode se postepeno, uz kontrolisano povećanje intenziteta. Ako je bol manja sa savijanjem naprijed, što je uobičajeno kod spinalne stenoze, druga vrsta pokreta uključuje vježbe savijanja prema naprijed kako bi se otvorio prostor i smanjio pritisak na kičmu.
Rješenje 2: Stabilizacija
Druga kategorija mogućnosti liječenja su vježbe stabilizacije. Stabilizacijske vježbe najčešće se primjenjuju kod osoba koje osjećaju bol pri uobičajenim aktivnostima, kao što su promjena položaja u krevetu ili ustajanje sa stolice. Do ovakvih problema može doći kada mišići trupa, zaduženi za podršku i stabilnost kičme, nisu dovoljno snažni ili ne funkcionišu na pravilan način. Osobe s bolovima u donjem dijelu leđa često imaju poteškoća s radom pravih mišića. Kada su duboki mišići kičme slabi, drugi okolni mišići postaju previše napregnuti dok pokušavaju stabilizirati kičmu, ali obzirom da to nije njihova prvobitna uloga, često se razvija bol i napetost.
Cilj vježbi stabilizacije je ponovno treniranje dubokih mišića. Fizioterapeut će pacijenta prvo naučiti kako da ispravno koristi trbušne i kičmene mišiće prije nego što pređe na niz pokreta za stabilizaciju kičme.
Rješenje 3: Manipulacija/Mobilizacija
Za osobe koje imaju ukočenost kičme, fizioterapeut može izvršiti mobilizaciju ili manipulaciju. To su tehnike koje se obično povezuju s kiropraktičarima. Različiti faktori mogu dovesti do ukočenosti, uključujući i osteoartritis. Kod manipulacije, terapeut postavlja tijelo u određeni položaj i zatim primjenjuje kratak, brz potisak na zglob. Slični položaji se koriste kod mobilizacije, ali je tehnika sporija i nježnija. Iako svi fizioterapeuti ne izvode manipulaciju, mobilizacija je tehnika koju većina njih često primjenjuje.
Iako se tretmani dijele u tri kategorije, u praksi se one često kombinuju. Pacijent može najprije započeti s mobilizacijom, a zatim postepeno uključiti vježbe stabilizacije. Važno je razumjeti i prirodan tok bolova u leđima. Periodični napadi bolova u leđima mogu se nastaviti, ali sa svakim napadom obično dolazi i poboljšanje. Fizioterapeut pomaže pacijentima da se bol javlja rjeđe i da ga lakše kontrolišu kada se ponovo pojavi.