Odjeljenje za metaboličku hirurgiju

Dijabetes (šećerna bolest) je u posljednjih trideset godina porastao više nego ikada ranije, a sličan porast dijabetesa i gojaznosti u istom periodu jasno pokazuje vezu između ove dvije bolesti. Iako su za liječenje dijabetesa razvijene injekcije inzulina i sintetički lijekovi, istraživanja pokazuju da je stopa uspjeha liječenja lijekovima ispod 20%. Zbog toga je važno razumjeti vezu između gojaznosti i dijabetesa i skrenuti pažnju na sličnost metoda liječenja. Metabolička hirurgija, iako prvobitno razvijena za liječenje gojaznosti, primjenjuje se i u liječenju dijabetesa. Ovom hirurškom metodom moguće je smanjiti ili ukloniti hormonski disbalans koji uzrokuje gojaznost i dijabetes.

Da bismo razumjeli koncept metaboličke hirurgije, potrebno je prvo definisati metabolički sindrom. Bolesti poput hipertenzije, gojaznosti, dijabetesa i poremećaja metabolizma holesterola, koje nastaju zbog tjelesne masti, nivoa holesterola i hormonskog disbalansa, zajedno s oštećenjem organa koje je povezano s ovim bolestima, grupišu se pod nazivom metabolički sindrom.

Kardiovaskularne bolesti također imaju važnu ulogu među rizicima i posljedicama metaboličkog sindroma. Hirurška intervencija koja se izvodi radi uklanjanja ili ispravljanja faktora koji uzrokuju ovaj sindrom naziva se metabolička hirurgija. Metabolički sindrom može dovesti do brojnih bolesti koje mogu biti smrtonosne. Intervencija metaboličkom hirurgijom može biti neophodna u slučaju kada druge metode liječenja ne daju rezultate.

Iako su dijeta i fizička aktivnost ključni u liječenju gojaznosti, u pojedinim slučajevima oni sami ne daju dovoljne rezultate. Gojaznost se smatra bolešću koja nastaje usljed metaboličkih poremećaja. Osobe čiji je indeks tjelesne mase (BMI) veći od 30 smatraju se gojaznim. Ukoliko se nakon detaljnih ispitivanja utvrdi da je gojaznost posljedica metaboličkog sindroma, tada se u terapiji primjenjuje metabolička hirurgija.

Liječenje gojaznosti je dug i strpljiv proces. Da bi se postigli rezultati tokom ovog procesa, faktori koji uzrokuju gojaznost moraju se kontrolisati. Operacije poput gastričnog balona i sleeve gastrektomije (smanjenje želuca), koje se izvode u okviru metaboličke hirurgije, omogućavaju ograničavanje unosa hrane i kontrolu faktora koji dovode do debljanja. Metabolička hirurgija značajno smanjuje ne samo prekomjerno debljanje, već i druge tegobe i simptome uzrokovane gojaznošću. Hirurgija koja se koristi u liječenju dijabetesa također je razvijena uzimajući primjere iz hirurgije gojaznosti.

Hirurška intervencija nije prvi izbor u liječenju gojaznosti. Prvo se primjenjuje terapijski proces koji uključuje dijetu, fizičku aktivnost i lijekove. Ako ovaj proces ne daje željene rezultate, ako pacijent ne može izgubiti višak kilograma ili brzo povrati izgubljenu težinu, tada se može početi razmatrati metabolička hirurgija. Međutim, prije zahvata moraju se izvršiti određena mjerenja. Osobe s indeksom tjelesne mase (BMI) iznad 40 kg/m² klasificiraju se kao morbidno gojazne. Da bi metabolička hirurgija bila primjenjiva, osoba mora spadati u ovu kategoriju. Da bi se operacija izvršila, mora se postaviti konačna dijagnoza i mora biti utvrđeno da pacijent nije postigao rezultate uprkos prethodnim metodama liječenja. Ako su problemi s težinom praćeni bolestima kao što su apneja u snu, visok holesterol, masna bolest jetre, osteoartritis, dijabetes i visok krvni pritisak, u tom slučaju metabolička hirurgija je neophodna.

Metabolička hirurgija je metoda koja se također koristi u liječenju dijabetesa. Kao što je spomenuto, operativni zahvati koji se koriste u terapiji dijabetesa razvijeni su na osnovu barijatrijske (operacije gojaznosti) hirurgije. Međutim, metoda nije potpuno ista. Kriteriji za metaboličku hirurgiju dijabetesa slični su onima za gojaznost. Da bi se operativni zahvat mogao primijeniti, prethodno je neophodno da pacijent prođe kroz liječenje koje uključuje dijetu i fizičku aktivnost, ali da tim metodama nisu ostvareni željeni rezultati. Osim toga, pacijent mora imati problem s gojaznošću najmanje 3 godine i mora se pridržavati propisane dijete i vježbanja 6 mjeseci. S druge strane, ova operacija se ne bi trebala primjenjivati ​​na pacijente izvan dobne skupine od 18 do 65 godina. Psihološko stanje pacijenta također ima važnu ulogu u procesu liječenja. Da bi liječenje bilo učinkovito, neophodno je da pacijent u postoperativnom periodu usvoji zdrav režim prehrane. Stoga se ova operacija ne bi trebala primjenjivati ​​na pacijente koji imaju problema s ovisnošću o alkoholu, drogama i supstancama ili koji nisu psihički spremni za dijetu. U takvim slučajevima pacijentu može biti potrebna i psihološka podrška.

Da bi se zaustavilo dalje napredovanje gojaznosti i preokrenuo proces povećanja tjelesne težine, potrebno je smanjiti apsorpciju hrane u organizmu i regulisati hormone tako da podstiču gubitak kilograma. U tu svrhu primjenjuju se operacije kao što su sleeve gastrektomija i bypass. Sleeve gastrektomija se češće preferira jer se lakše izvodi. Međutim, ako su se zbog gojaznosti razvili simptomi poput dijabetesa, visokog holesterola i srčanih bolesti, tada će biti potrebno primijeniti metodu poznatu kao ilealna interpozicija. Sleeve gastrektomija smanjuje veličinu želuca, čime se ograničava unos hrane i smanjuju navike koje dovode do prekomjerne težine. Kod bypass operacija mijenja se put kojim hrana prolazi kroz tanko crijevo, pa se smanjuje apsorpcija viška kalorija. Osim toga, ova operacija doprinosi regulaciji lučenja hormona i pomaže da se insulin, koji omogućava prijenos šećera iz krvi u ćelije, luči u potrebnim količinama.

Metabolička hirurgija omogućava kontrolu faktora koji uzrokuju gojaznost. Međutim, ne eliminiše rizik u potpunosti. Uzrok gojaznosti je nakupljanje masti u tijelu koje se ne mogu koristiti kao energija. Zbog toga ne treba smatrati da operacija sama po sebi rješava problem bez daljeg održavanja zdravih navika. Konzumiranje hrane sa visokim glikemijskim indeksom može uzrokovati ponovnu pojavu problema. Vježbanje je takođe veoma važno u periodu nakon operacije gojaznosti. Treba imati na umu da neaktivnost dovodi do prekomjernog debljanja.

S druge strane, trudnoća nakon operacije može predstavljati veliku opasnost. Preporučuje se da se u prvih 24 mjeseca nakon zahvata ne planira trudnoća. U suprotnom, situacija bi mogla biti rizična i za pacijenta i za bebu.